Logo

Zvat ćemo se salezijanci!

Na današnji dan prije točno 156 godina, 18. prosinca 1859., u kasnim večernjim satima, Don Bosco je u svojoj maloj i skromnoj sobici Valdocca skupio nekolicinu mladića iz Oratorija i predložio im ono što mu je ležalo na srcu – da se Božje djelo, koje je bio započeo, nastavi i kad njega više ne bude. Zahvaljujući upravo tim mladićima koji su te večeri odlučili ostati zauvijek s Don Boscom i s njime dijeliti sve: njegovu karizmu i poslanje, posao i molitvu, radosti i brige… rodila se salezijanska družba! Sretan vam rođendan, draga braćo salezijanci, ma gdje god bili! +Bvb!

 

VIDEO: Osnivanje salezijanske družbe 18 XII 1859

(Read more)

Don Bosco je smatrao kako je došao čas da otvoreno progovori o novoj redovničkoj družbi. Stoga je jedne večeri u svoj ured pozvao svoje najbliže suradnike, od kojih su gotovo svi bili mladići od dvadesetak godina i govorio im je otprilike ovim riječima: ,,Dugo vremena razmišljao sam o osnivanju jedne kongregacije. Evo došao je trenutak da učinimo nešto konkretno. Sveti otac, Pio IX. podržao je i pohvalio moju nakanu. Zapravo, ova kongregacija ne nastaje sada, jer ona je već postojala u onoj cjelini pravila koje ste vi uvijek obdržavali u oratoriju… Riječ je sada o tome da se ide dalje, da se formalno, pravno osnuje kongregacija i da se prihvate njezina pravila. Dugo sam razmišljao koje joj ime dati. Odlučio sam, zvat ćemo se SALEZIJANCI! Stavit ćemo se pod nebesku zaštitu sv. Franje Saleškog kako bismo ga mogli nasljedovati u njegovoj dobroti i ljubaznosti! Ipak znajte da će se u nju upisati samo oni koji, pošto ozbiljno razmisle o svojoj odluci, budu htjeli u određeno vrijeme položiti zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti… Ostavljam vam jedan tjedan dana na razmišljanje.”

Po završetku sastanka zavladala je neobična tišina. Uskoro, kad su se otvorila usta tih mladića, moglo se utvrditi da je Don Bosco imao pravo što je išao polako i razborito. Neki su kroz zube mrmljali da Don Bosco od njih želi načiniti svećenike. Jedan od najmlađih, Ivan Cagliero, dugim je koracima odmjeravao dvorište proživljavajući u sebi proturječne osjećaje. Ali želja da ,,ostanu s Don Boscom” prevladavala je kod većine. Cagliero je nakon dugog razmišljanja izrekao rečenicu koja je postala povijesnom: ,,Svećenik ili ne, ja ostajem s Don Boscom.”

I tako je stigao dan odluke. Uvečer, 18. prosinca 1859. godine, nakon još jednog napornog dana provedenog među stotinama dječaka u oratoriju, Don Bosco je po završetku zajedničke molitve uputio svojim dječacima riječ za laku noć i otpravio ih na spavanje. Odmah zatim sazvao je važan sastanak za sve one koji su, nakon tjedan dana ozbiljnog promišljanja, odlučili stupiti u Družbu Sv. Franje Saleškoga. Sastanak je bio zakazan u Don Boscovoj sobi. Bilo je oko 21 sati navečer. U roku od nekoliko minuta pojavilo se njih 18, zajedno s Don Boscom. Samo dvojica nisu došla. Od njih 17 okupljenih oko Don Bosca bili su: jedan svećenik (47 godina), dva đakona (22 i 24 godine), i 13 bogoslova (od 21 do 15 godina), i jedan mladi student.

Ovdje donosimo sažetak zapisnika s tog sastanka, koji potpisuje don Alasonatti zajedno s potpisom Don Bosca. To je dokument koji prije svega svjedoči nevjerojatnu jednostavnost osnivanja Družbe Sv. Franje Saleškoga, a ujedno predstavlja prvi službeni čin Salezijanske družbe. Evo tog izvješća:

,,Godine Gospodnje tisuću osamsto pedeset i devete, osamnaestoga prosinca, u 9 sati uvečer, u sobi svećenika Ivana Bosca,  okupismo se svi s jednim ciljem i u jednom duhu: kako bi promicali duh istinske ljubavi, koji je toliko potrebit u Oratoriju, prema siromašnim i napuštenim mladima, koji su u ovo nesretno doba na tisuće načina zavedeni sa strane društva i raznih bezboštva.

Svidje se okupljenima ujediniti se u družbu ili kongregaciju, koja bi imala cilj uza- jamnu pomoć u posvećivanju i sve radila na veću slavu Božju i spas duša, osobito onih koje su najpotrebniji odgoja i obrazovanja…

 

 

Leave A Comment