Logo
Novosti

Novosti

Božja pobjeda & Totus Tuus – Zapali nas [acoustic live]

Hvaljen Isus i Marija! Nova pjesma i spot su vani. Ovo je druga pjesma u nizu koja će se naći na novom albumu u produkciji Nove Eve. Album izlazi u ožujku. Slavite, hvalite, djelite i radujte se! Veni Sancte Spiritus!! https://www.youtube.com/watch?v=jnUgItAk_lY Božji i Marijin blagos...

Nastavi čitati ...

Božja pobjeda & Totus Tuus – Krovovi [acoustic live]

Hvaljen Isus i Marija! Zadovoljstvo nam je predstaviti novu i prvu pjesmu koja će se nalaziti na novom albumu. Ovo je novi projekt gdje smo okupili slavljeničke timove zajednica Totus Tuus i Božje pobjede u zajedničkom slavljenju našeg Gospodina.   BiMbl   https://www.y...

Nastavi čitati ...

Hvalospjev ljubavi

Hvaljen Isus i Marija! Dragi pratitelji našeg kanala, poklanjamo vam live acoustic izvedbu poznatog hvalospjeva ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 13,1). Tekst: Prva poslanica Korinćanima, 13.poglavlje   https://youtu.be/NM5irAnwZeY...

Nastavi čitati ...

Mladifest 2016 u Milwaukeeu

Hvaljen Isus i Marija!   Predstavljamo vam himnu i spot za mladifest 2016 koji će se ove godine održati u Milwaukeeu. Za više informacija posjetite službenu web stranicu Mladifesta: http://www.milwaukeemladifest.com ...

Nastavi čitati ...

Dobrodošli!

Hvaljen Isus i Marija dragi korisnici!   Dobrodošli na novu stranicu Nove Eve. Stranica je jos uvijek u izradi te molimo za strpljenje ukoliko se naiđe na koju poteškocu. Kroz koji tjedan stranica bi trebala u potpunosti zaživjeti. Nova Eva tim  ...

Nastavi čitati ...
Duhovnost

Oruđe nove evangelizacije

Duhovnost

don Ivan Terze, SDB

Prvo čitanje:

Izl 14, 15 – 15, 1a

 

Izraelci su išli suhim posred mora.

 

Čitanje Knjige izlaska IZL 14,15-15,1a

 
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju:
 
»Zašto vičeš k meni?« »Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
 
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« - poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
 
Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

 

Otpjevni psalam:

Ps 118, 1-2.16-17.22-23

Pripjev:

Aleluja! Aleluja! Aleluja!

 

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje:

Rim 6, 3-11

 

Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

 
Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
 
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
 
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
 
Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Mk 16, 1-7

 

Isus Nazarećanin raspeti uskrsnu!

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 
Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.
 
I razgovarahu među sobom: »Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?« Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!«
 
Riječ Gospodnja.

don Mihovil Kurkut, SDB

Prvo čitanje:

Iz 52, 13 – 53, 12

 

Za naše je grijehe on proboden.

 

Čitanje Knjige proroka Izaije

 
Gle, uspjet će sluga moj,
 
uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma!
 
Kao što se mnogi nad njim užasnuše
 
– tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo
 
te obličjem više nije naličio na čovjeka –
 
tako će on mnoge zadiviti narode
 
i kraljevi će pred njim stisnuti usta
 
videć ono o čemu im nitko nije govorio,
 
shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:
 
»Tko da povjeruje u ono što čusmo,
 
kome li se otkri ruka Gospodnja?«
 
Izrastao je pred njim poput izdanka,
 
poput korijena iz zemlje osušene.
 
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
 
da bismo se u nj zagledali,
 
ni izgleda da bi nam se svidio.
 
Prezren bijaše, od ljudi odbačen,
 
čovjek boli, vičan patnjama,
 
od kog svatko lice otklanja,
 
prezren bijaše, obescijenjen.
 
On slabosti naše ponije,
 
naše boli uze na se,
 
a mi ga držasmo udarenim,
 
od Boga pogođenim, poniženim.
 
Za naše je grijehe on proboden,
 
za opačine naše satrt.
 
Na njega pade kazna radi našeg mira,
 
njegovom se modricom izliječismo.
 
Poput stada svi smo mi lutali,
 
svatko je svojim okrenuo putem.
 
A Gospodin je svalio na nj
 
bezakonje nas sviju.
 
Zlostavljahu ga, a on se pokori
 
i usta svojih ne otvori.
 
Ko janje na klanje odvedoše ga,
 
ko ovca, nijema pred onima što strigu,
 
usta svojih ne otvori.
 
Iz pritvora je i sa suda otet;
 
tko se brine za njegovu sudbinu?
 
Da, iz zemlje je živih uklonjen,
 
za grijehe naroda svog na smrt izbijen.
 
Ukop mu dadoše među zločincima,
 
a grob mu bī s bogatima,
 
premda ne počini nepravde
 
nit mu usta laži izustiše.
 
Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima.
 
Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu,
 
vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane
 
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
 
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost
 
i nasititi se spoznajom njezinom.
 
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
 
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
 
Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu
 
i s mogućnicima plijen će dijeliti
 
jer sām se predao na smrt
 
i među zlikovce bio ubrojen,
 
a on grijehe mnogih ponese na sebi
 
i zauze se za zločince.
 
Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 31, 2.6.12-13.15-17.25

Pripjev:

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

 

Tebi se, Gospodine, utječem,
o da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Gospodina uzdate!

Drugo čitanje:

Heb 4, 14-16; 5,7-9

 

Naviknu slušati, te svima koji ga slušaju posta začetnik spasenja.

 

Čitanje Poslanice Hebrejima

 
Braćo: Imajući velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
 
Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
 
Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Iv 18, 1 – 19, 42

 

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

 

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu

 
U ono vrijeme:
 
Iziđe Isus sa svojmi učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«
 
Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«
 
Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.
 
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.
 
Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.
 
Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.
 
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.
 
Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«
 
Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«
 
Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«
 
Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«
 
Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:
 
»Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.«
 
I vojnici učiniše tako.
 
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.
 
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.
 
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«
 
Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.
 
A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.
 
Riječ Gospodnja.

don Tihomir Šutalo, SDB

Prvo čitanje:

Izl 12, 1-8.11-14

 

Naredbe o pashalnoj večeri.

 

Čitanje Knjige Izlaska

 
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.
 
Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«
 
Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 116, 12-13.15-18

Pripjev:

Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

 

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje:

1Kor 11, 23-26

 

Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
 
Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Iv 13, 1-15

 

Do kraja ih je ljubio.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
 
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
 
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
 
Riječ Gospodnja.

don David Leskovar, SDB

Prvo čitanje:

Iz 50, 4-9a

 

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda! (Treća pjesma o Sluzi Gospodnjem).

 

Čitanje Knjige proroka Izaije

 
Gospodin Bog dade mi jezik vješt
 
da znam riječju krijepiti umorne.
 
Svako jutro on mi uho budi
 
da ga slušani kao učenici.
 
Gospodin Bog uho mi otvori:
 
ja se ne protivih niti uzmicah.
 
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
 
a obraze onima što mi bradu čupahu,
 
i lica svojeg ne zaklonih
 
od pogrda ni od pljuvanja.
 
Gospodin Bog mi pomaže,
 
zato se neću smesti.
 
Zato učinih svoj obraz ko kremen
 
i znam da se neću postidjeti.
 
Blizu je onaj koji mi pravo daje.
 
Tko će na sud sa mnom?
 
Nek se suoči sa mnom!
 
Tko je protivnik moj u parnici?
 
Nek mi se približi!
 
Gle, Gospodin Bog mi pomaže,
 
tko će me osuditi?
 
Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 69, 8-10.21b-22.31.33-34

Pripjev:

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

 

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, 
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Božje ću ime hvaliti popijevkom, 
hvalit ću ga zahvalnicom.

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.

Evanđelje:

Mt 26, 14-25

 

Jao onomu čovjeku koji predaje Sina Čovječjega.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 
U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.
 
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
 
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
 
Riječ Gospodnja.
Propovijedi

Propovijedi

Duhovni poziv

Duhovni poziv

Zvat ćemo se salezijanci!

Na današnji dan prije točno 156 godina, 18. prosinca 1859., u kasnim večernjim satima, Don Bosco je u svojoj maloj i skromnoj sobici Valdocca skupio nekolicinu mladića iz Oratorija i predložio im ono što mu je ležalo na srcu - da se Božje djelo, koje je bio započeo, nastavi i kad njega viš...

Nastavi čitati ...

Sve je započelo onom Zdravo Marijom

"Svi blagoslovi kojima nas je nebo blagoslivljalo po Marijinu zagovoru, plod su one prve Zdravomarije iz­govorene gorljivo i s pravom nakanom." Don Bosco se prisjeća Zdravomarije koju ju je izmolio s Bartolomeom Garelijem, prvim dječakom ko­jeg je susreo u Torinu 8. prosinca 1841. Ta je mo­l...

Nastavi čitati ...